Šetnja

Prošetaj se ivicama uma mog.
Otkrićeš veličanstvene stvari
I Oltar nad kojim se nadvio smog.
Otkrićeš svet koji kraja nema.
Čućeš zvuke uključenog modema.
Osetićeš ujedinjenje svih ekstrema.
Zaplivaj u rekama mojih vena…
Moja limfa, moja krv, moja energija…
Ona je božanstvena.
U najmanjoj čestici bića mog
krije se Pakao, krije se Raj,
krije se Đavo i krije se Bog.
Tokom šetnje, ti izusti i reci:
“Tvoj sam sluga”,
I lažnih idola se odreci.
Tvoja vera je tvoj okovratnik,
tvoja strast –  tvoj razvratnik.
Zapamti sve i ispričaj deci…
Kako si plivao u večnoj reci.
Izgubi se u dubinama mog Nila,
pronadji gde se krije veštica,
gde se krije vila…
Otkrij da jesam i da sam oduvek bila,
žena zmaj, žena ratnik…
Pokloni se, evo ti zlatnik.
Prošetaj se i sa staze skreni,
otkrićeš da svi putevi vode ka meni,
vode ka steni,
ka Majci, Ljubavnici, Boginji.. ka Ženi.
Kao u Sizifa, široka mi ramena,
još više se šire usred ovog plamena.
Menjam se, kao mesečeva mena.
Skrivam odelo Ratnika i postajem Žena.
Iz kolekcije: Šaptaji

Loading